Pitanje je u naslovu, ja sam jednom digao bolovanje na poslu jer nisam imao goriva da dodjem do samog posla. Hvala bogu stabilizirao sam se i nemam tih problema, sad pomažem drugima, ali se nekad sjetim takvih perioda i to čovijeka čini čovijekom.

Mrzim spavati s nekim u istom krevetu, jednostavno imam osjetljiv san I ako me netko samo dotakne probuditi cu se. Voljela bi spavati s nekim u istoj sobi al razdvojeni kreveti. 🤣🤣🤣 ili jakojako mirnog spavaća naći. Jesam li jedina? Bivšeg partnera je to jako smetalo te je to za njega bio bas deal breaker I prekinuli smo.😒

Zanima me vrtim li se samo ja u ovom apsurdu i jesam li jedina koja doživljava ovaj bizaran fenomen.

Inače sam osoba koja oko sebe ima prilično mali krug ljudi. Volim svoj mir, ne iskačem iz paštete i izbjegavam nepotrebne drame. Kad realno sagledam svoju okolinu, stvar je vrlo surova i jednostavna: normalnih, stabilnih i slobodnih muškaraca doslovno – nema. Bazen je potpuno presušio.

Ali zato, kao po nekoj kazni, magično se uvijek stvore oni slobodni, ali potpuno emocionalno nedostupni. I iz nekog razloga, nepogrešivo se zakače baš za mene.

To su obično tipovi koji funkcioniraju isključivo na površnim toplo-hladno igricama, provokacijama, testiraju granice, daju mrvice pažnje i pokušavaju izvući reakcije. Ali čim bi situacija trebala prijeći u nešto konkretno, zrelo i stvarno – nastupa apsolutni muk i povlačenje s njihove strane.

Umjesto da se dogodi ikakav stvarni odnos, imam dojam da mi takvi uđu u život samo zato da bismo si međusobno "čačkali po ranama" i hranili njihovu potrebu za pažnjom.

Zanima me jesam li jedina koja ovo doživljava? Imaju li ovi tipovi koji žive od pumpanja ega neki ugrađeni radar za nas koje smo samostalne i samo želimo svoj mir? Kako uopće preživljavate ovakve situacije i kako ih rješavate?

Družim se sa dosta žena i kad je riječ o poslu, uz dijete/djecu dosta njih/nas mašta o poslu na pola radnog vremena jer je nekima previše raditi po 8 sati, nekima nije potrebno a željeli bih “izlazak i predah od kuće” i imati neki svoj “dinar” a usput i biti doma uz djecu većinu dana.
Smatram da bih osobe zaposlene na pola radnog vremena bile zadovoljne i dobro obavljale svoj posao baš zbog razloga koje sam navela kao motiv za rad.
Što mislite o tome i postoje li neke firme za koje znate da se može raditi na pola radnog vremena?

Supruga i ja već neko vrijeme želimo kupiti nekretninu u Zagrebu nakon što smo dugo godina živjeli u najmu, ali kako cijene prelaze 4000€, to nam je teško izvedivo.

Čitam da se sve više mladih zato odlučuje kupiti nekretninu na periferiji većih gradova gdje su nekretnine priuštivije. Međutim, teško mi je zamisliti kako je to živjeti u manjem naselju. Prije svega, već preko deset godina živimo u kvartovima gdje nam je sve dostupno pješice. Na posao smo do sada uglavnom išli biciklima ili javnim prijevozom. Jako volimo šetati kvartom, popiti kavu u lokalnom kafiću i obilaziti obližnje dijelove grada gdje je koliko-toliko mirno i oku ugodno.

Iz onoga što smo vidili, naselja u okolici grada se u pravilu svode na jednu dugačku cestu gdje su koncentrirane sve kuće i zgrade. Ponekad ima nogostupa, ponekad nema - u svakom slučaju nije za ugodnu šetnju. Nema nikakvog središta naselja, tj. mjesta gdje se okupljaju ljudi i druže. Ako ima sadržaja, to je najčešće nogometni klub ili lokalna birtija.

Zanimaju me iskustva mladih koji su se odlučili živjeti (ili su oduvijek živjeli) na periferiji. Kakva je infrastruktura - javni prijevoz, nogostupi, škole, vrtići, važni sadržaji u blizini? Možete li se ugodno prošetati u svojoj okolini bez da doslovno morate hodati po cesti? Kakvi su vam susjedi? Gledam recimo Facebook grupu stanovnika naselja Odra i svaki drugi post je svađanje između lokalaca i onih koje nazivaju "friškima" i "dotepencima". Ne čini mi se baš kao najugodnija okolina.

S koliko godine ste izgubili majku? Kako je to na vas utjecalo u odrasloj dobi? Jeste li imali priliku oprostiti se? Moja majka umrla je prije vise od 20 godina, s vremenom tuga samo kao da raste.

Vidio sam post o stjenicama pa me potaknulo da pitam za ovo haha. Ja sam dobio kad sam prespavo kod jedne cure znaci nerealno, ugl bilo je pakleno, svrbilo uzasno, nisam spavo nocima, mazo se sa svime i svacime i jedva se rijesio toga.

Puno puta sam cuo prica, obicno sa muske strane, gdje su uspjeli dobiti dejt ali zenska ne djeluje prezainteresirano, mlitavo prihvaca drugi dejt itd. ali decko se nada da ce je osvojit i onda nakon nekog vremena, mozda jos kojih dejtova, cura kaze da nema osjecaja.

Moje misljenje: da li te privlaci osoba ili ne ti znas nakon 1 ili 2 dejta max; jer sta je privlacnost: vidis lice, tijelo, cujes glas, kako osoba prica, cime se bavi, sveukupni vibe i to je to. I to sve vidis prakticki na prvom ili drugom dejtu i ako ne osjecas privlacnost, 99% da neces magicno pocet osjecat nakon nekog vremena. Tako da po meni je decko morao ic dalje odmah nakon prvog ili drugog dejta kad je vidio da nije nes zainteresirana.

Al opet, puno ljudi se ne slaze sa mnom iz osobnih anegdota. Ali po meni jedino pravo i zdravo je kad vidis da su obje osobe zainteresirane, i onda nista ne overthinkas, sve ide lijepo i to je to.

Baš sam razmišljao o, po meni, divnom dobu hreddita i ekipi koja je nekad bila ovdje stalno.

Neno, Svinjski, Splijo, ona gospođa koja se negdje odselila, Sova, Mume, Astisto5, onaj lik koji se usred zime tuširao hladnom vodom, Sinjorina... sigurno sam još hrpu ljudi zaboravio. Nisam siguran tko je od njih još uvijek aktivan.

Jel se sjećate nekih dobrih anegdota, legendarnih dretvi, drama ili internih fora vezanih uz njih?

Sjetio sam se Mume u noćnoj, voli vas mume ili kako je već pisao.

Give Your Best!

Završio sam poslovnu ekonomiju na EFZG i 4 godine radim drugi posao nevezan za struku (počeo sam još kao student na sadašnjem poslu). Nisam zadovoljan jer nemam prostora za napredak, posao je jako monoton i dosadan i ne mogu ga primijeniti u drugim poduzećima jer je vezan za interni softver pa gledam da pronađem posao u struci. Međutim bojim se da me s 30 god i bez dana iskustva nitko neće primiti čak ni na junior poziciju u financijama/računovodstvu itd. Postajem pomalo depresivan jer mislim da nema izlaza iz trenutne situacije. Svaki savjet je dobrodošao 😔

Ajmo kolege koji ste u nastavi svejedno da li srednja ili osnovna skola. Koje bi sve savjete dali sami sebi kada ste pocinjali sa radom? Predavat cu inace informatiku i sama materija je najmanji problem, ali me vise zanima ovaj pedagoski posto nisam zavrsio uciteljski faks. Cijenio bih bilo kakav savjet za pocetnika ili sto bi rekli "mladjem" sebi kada se zapocinjali sa radom :)

Unaprijed hvala na odgovorima!!!

Kako se rješavate starih tonera za laserske printere. Nekoć sam ih znao odnijeti u reciklažno dvorište i ostaviti pod "elektronički otpad", ali upozorili su me da to više ne smijem raditi.

Tvrtke koje odvoze elektronički otpad ne žele ih također primiti. Nekoć su ih neke tvrtke otkupljivale, pa ponovo punile, ali ta su vremena odavno prošla.

Gdje sa starim tonerima?

Uskoro renoviramo kupaonicu i ljudi me savjetuju da obavezno stavim sušilicu, no ja nisam za to jer čak i kada su kišni zimski dani nismo nikad bili u deficitu s nekom odjećom. Živimo u Dalmaciji pa je i jako puno sunčanih dana, a ljeti se bez problema dnevno osuši nekoliko mašina odjeće. Slaganje robe na sušilo mi također ne predstavlja problem. Pa evo iskustva i savjeti dobrodošli...

Ja imam dvije prijateljice i mi smo jakoo dobre i ono stalno se družimo, međutim one imaju dečke koji su najbolji prijatelji i ovako bi mi kao društvo izlazili s vremena na vrijeme i oni bi čak i svog jednog prijatelja poveli.
I tako sa druženjima smo se svi nekako zbližili i ja sam postala dobra s njihovim frendom, i on se meni čak počeo sviđati.
No tu dolazimo do velikog problema, gdje sam ja to njima i rekla, te se moja frendica odmah izbrbljala svom dečku, i on of course kao i svi muškarci je to reko svom prijatelju, gdje nas je sve doveo u neugodnu situaciju, osobito mene gdje sam morala osjećati nelagodno pred (A), koji vjerovatno nema iste osjećaje prema meni. Prvobitno zbog mog fizičkog izgleda, pa dalje nekih drugih sitnica.

Ali najviše me je povrijedilo što moja prijateljica sve govori svom dečku i to mi se ni malo ne sviđa, i morala sam s njom voditi razgovore o granicama i prioritetima i kako se neke stvari ne pričaju svom dečku.
Mislite li da je ovo nešto što potencijalno u dugoročnom smislu može narušiti naše prijateljstvo iako sam joj ja spremna sad oprostiti i da ponovo poradimo na izgradnji zdravijeg odnosa, sa jasnijim granicama.

Hello,

I will be in Split from 5 to 10 September, any suggestions where can I dance salsa, bachata kizomba ?

Tya

Prošli tjedan trebao sam doći tramvajem do glavnog kolodvora, zatim vlakom do drugog grada i na kraju autobusom do odredišta.
Za planiranje sam koristio Google Maps i ruta je bila sasvim jasna. Problem je nastao kad je trebalo kupiti karte. Tramvaj preko Moj ZET-a, vlak preko HŽPP-a, autobus preko FlixBusa. Tri različite aplikacije, tri računa i tri odvojene karte koje međusobno nemaju nikakve veze.

Još veći problem je ako nešto pođe po zlu, pošto je prijevoz pogotovo javni, a da ne pričamo o vlakovima nepredvidiv. Ako mi vlak kasni 20 minuta, volio bih da aplikacija odmah zna da zbog toga možda neću stići na autobus i upozori me na vrijeme.

Zapravo tražim nešto što bi funkcioniralo kao "sve u jednom" za cijelo putovanje:

• unesem odakle idem i kamo želim doći, a aplikacija složi cijelu rutu, tramvaj, vlak, autobus itd.
• za svaku dionicu odmah mi ponudi odgovarajuću kartu
• sve kupljene karte budu na jednom mjestu
• prati polaske, dolaske i kašnjenja svih prijevoznika u isto vrijeme
• ako kašnjenje jednog prijevoza ugrozi sljedeću vezu, upozori me
• karte i osnovne informacije budu dostupne i bez interneta

Postoji li uopće aplikacija koja ovo stvarno radi? Ili je realnost još uvijek Google Maps za planiranje rute, pa onda ručno otvaraj ZET, HŽPP, FlixBus i ostale aplikacije i kupuj svaku kartu posebno?

Pozdrav! Gdje oko Kvatrića ima dobar gablec po okej cijeni?
I općenito, što jedete na poslu? Nosite od doma, pekara, gablec, dostava...?

Brucosica sam u Zagrebu i narednih dana bih trebala useliti na Cvjetno. Tamo nemam nikoga poznatog (vecina drustva studira u drugim gradovima).

Znam da brucosi cesto dodju na faks puni ocekivanja da ce steci puno novih prijatelja, ali se isto tako brzo razocaraju kad shvate da to ipak nije bas tako lako. Ne zelim biti jedna od onih koja ce cekati do pete godine da joj netko pridje i samo tako pustiti da joj najbolje godine zivota prolaze bezveze, bez ikakvog drustva.

Pa evo, ako ima netko kome isto nije lako doci u novi grad sasvim sam i tko bi volio imati neko drustvo za menzu, setnju, kavu ili nesto slicno, a drustvena je osoba, neka se javi. Da nam bude lakse proci kroz ovih par teskih mjeseci zajedno.😁

Jeste li ikad zazalili sto ste se javili nekim ljudima iz proslosti?

To su oni ljudi s kojima se niste razisli na ruzan nacin i stalno vas je kopkalo sta bi bilo kad bi itd itd…

Je li se iz ponovnog javljanja izrodilo nesto ili ste na kraju ostali ignorirani?

Odlučili smo se trajno preseliti na more. Točnije, na neki otok u Dalmaciji.

Počeli smo gledati nekretnine. Vidimo da postoje zgrade sa 4 ili više stanova, pa nas zanima kako to funkcionira u praksi tj. tko upravlja zgradama na otocima? Ako se ne varam, zakonski bi trebale imati i predstavnike stanara i upravitelje, zar ne?

Ili se sve redom vode kao apartmani/objekti za odmor? Je li onda nešto drugačije?

Kako je sa popravcima, računima? Što je općenito drugačije nego kod npr. višestambenih zgrada u Zagrebu?

Hvala svima.

E pa evo, sa svojih 30 bi si htio obistinit zelju. Inace imam sve kategorije (BCDE) i vozim sve zivo osim motora. Jako su me poceli privlacit naked motori. Ali ne u smislu da se razvaljujem, nego kruzing po gradu i malo izvan grada, i logicno puna oprema na sebi. Znam di trebam polagat i sta trebam, no imate kakvu preporuku za motor? Nemam straha od brzine, poprilicno sam siguran u sebe, no ne bi htio nesto s cim cu se ubit za 3 dana, nego da je i glasno i dovoljno brzo, ali ne sad nesto sta je Rossi vozio.

Hvala! ps. ak je bitno visok sam oko 195

Pozdrav,

Dolazim iz BiH i po struci sam inženjer elektrotehnike, usmjerenje energetika.

Čuo sam da je dosta ljudi iz Bosne zaposleno u Hrvatskoj, nebitno da li su majstori, inženjeri ili nešto drugo, u firmana koje obično rade po terenu. Često su im obezbijeđeni hrana i smještaj. Ista stvar kao i sa sezonskim poslovima samo što je druga struka u pitanju.

Zanima me da li ja mogu pronaći takav posao kao inženjer bez iskustva i kako da ga nađem. Ako znate imena nekih firmi, način kako da ih pronađem pišite u komenatre. Bilo kakva pomoć i savjet bi mi dobro došao.