Kolike su po vama sanse da zamijenim građevinsko zemljište u blizini Zagreba (Sveta Nedelja) za stan? Spremni smo i na nadoplatu. Veličina zemljišta je oko 500 kvadrata.

Novi zakon o investicijskom računu stupa na snagu dogodine. Što mislite, kolika će biti njegova prihvaćenost te ima li smisla sad kupovati HR dionice?

Čitam vas već dugo, ovdje ima odličnih postova te hvala vam svima na tome.

Cijene stanova u Londonu stagniraju 10 godina, trenutno stanovi 20% manje vrijede u realnim terminima nego 2016. Izgubljeno desetljece i mrtvo trziste, a sada se vidi da i trziste kuca pati, vecinom van Londona.

Japansko gospodarstvo: trideset godina politike „riješit ćemo to poslije, ima vremena, nije priša ne gori more“

Današnja gospodarska situacija u Japanu nije nastala preko noći. Ona je rezultat nekoliko rješivih problema koji su toliko dugo ostavljeni zajedno da su u međuvremenu osnovali odbor.

Priča počinje golemim balonom na tržištu nekretnina i dionica krajem 1980-ih. Cijene zemljišta u Tokiju dosegnule su nevjerojatne razine, što je potaknulo tvrdnje da zemljište Carske palače vrijedi više od cijele Kalifornije. Ta je usporedba oduvijek bila više urbana legenda nego ozbiljna procjena vrijednosti, ali dobro je dočaravala tadašnje raspoloženje: cijene zemljišta očito su mogle rasti zauvijek jer je Japan bio drukčiji. Nažalost, gravitacija nije dobila obavijest.

Kada je balon puknuo početkom 1990-ih, cijene nekretnina i dionica urušile su se, banke su ostale zatrpane lošim kreditima, a poduzeća su se usredotočila na popravljanje svojih bilanci umjesto na ulaganja. Uslijedila su takozvana „izgubljena desetljeća (preko 30 godina je trebalo da se indeks oporavi na prijašnji vrhuinac)“, obilježena slabim rastom, niskom potražnjom i dugotrajnom deflacijom. Japan se s vremenom oporavio od neposrednih posljedica sloma, ali navike nastale u tom razdoblju nikada nisu potpuno nestale.

Japanska središnja banka odgovorila je spuštanjem kamatnih stopa prema nuli, a poslije i ispod nule. Vlada se snažno zaduživala kako bi poduprla potražnju, spasila financijski sustav i financirala ponovljene programe javne potrošnje. Tako je nastao jedan od najvećih tereta javnog duga među razvijenim gospodarstvima. Ipak, godinama je taj aranžman djelovao iznenađujuće ugodno (Postoje četiri ekonomije - Japan...). Kamatne stope bile su iznimno niske, gotovo sav državni dug bio je izražen u jenima, a Japanska središnja banka kupovala je velike količine državnih obveznica. Planina je bila golema, ali mjesečne su rate djelovale pristupačno.

Zatim se pojavila trgovina financirana jeftinim jenom, poznata kao yen carry trade.

Osnovna ideja bila je jednostavna: posuditi jene po vrlo niskoj kamatnoj stopi, zamijeniti ih za drugu valutu i uložiti u nešto što donosi viši prinos. Sve dok su japanske kamatne stope ostajale niske, a jen nije naglo jačao, računica je izgledala privlačno. Pretvaranje posuđenih jena u strane valute stvaralo je dodatni pritisak na prodaju jena. Razlike u kamatnim stopama, trgovinski tokovi, cijene energenata, monetarna politika i očekivanja ulagača također su imali važnu ulogu.

Takva trgovina nije bila ograničena na hedge fondove. Japanski mali ulagači postali su toliko prisutni na deviznim tržištima da su komentatori osmislili nadimak „gospođa Watanabe“, pokroviteljski naziv za kućanstva koja su tražila prinose kakve japanski štedni računi nisu nudili. Neki su se upuštali u trgovanje valutama uz korištenje pozajmljenog novca, dok su drugi jednostavno prebacivali štednju u strane obveznice, fondove ili depozite. Nisu se nužno „kladili protiv Japana“. Najčešće su radili ono što štediše inače rade kada im banka nudi otprilike ništa: tražili su nešto bolje drugdje.

Sve je to funkcioniralo razmjerno dobro dok se slabi jen nije pojavio u supermarketu, na benzinskoj postaji i na računu za električnu energiju.

Japan uvozi ogroman dio energije, hrane i industrijskih sirovina, pa slabija valuta povećava troškove poduzećima i kućanstvima. Izvoznici imaju koristi kada prihode ostvarene u inozemstvu pretvore u jene, ali to ne pomaže automatski kućanstvu koje više plaća gorivo, hranu i uvezenu robu. Japan je i dalje važno proizvodno i izvozno gospodarstvo, no koristi od slabljenja valute nisu ravnomjerno raspoređene. Dobit poduzeća može slaviti dok kućni proračun tiho preispituje cijenu sushija.

Međunarodni monetarni fond procijenio je da su realne plaće od 2022. pale za približno 6 posto jer je inflacija smanjila kupovnu moć. Nakon desetljeća pokušaja da stvori inflaciju, Japan je napokon uspio, samo da bi otkrio kako ljudi više vole inflaciju kada njihove plaće porastu prve.

Očito rješenje bilo bi povećati kamatne stope. Japanska središnja banka je napustila negativne kamatne stope te je do srpnja 2026. svoju ključnu kamatnu stopu zadržavala na razini od 1 posto. Više kamatne stope mogu podržati jen i smanjiti privlačnost trgovine financirane jeftinim jenom. Međutim, one povećavaju troškove zaduživanja kućanstava, poduzeća i, postupno, države. Nakon nekoliko desetljeća gospodarstva organiziranog oko jeftinog novca, normalne kamatne stope ne djeluju toliko kao normalizacija, koliko kao upoznavanje gospodarstva sa stubama nakon trideset godina korištenja pokretnih stepenica i gospođa Watanabe odjednom je u dugu i bez kondicije.

Iza problema valute i duga nalazi se veće demografsko pitanje. U kolovozu 2026. Japan je imao približno 122,7 milijuna stanovnika, a njihov se broj i dalje smanjuje. Otprilike tri od deset stanovnika imaju 65 ili više godina, dok se broj radno sposobnih stanovnika smanjuje već desetljećima. To znači manje radnika, manje poreznih obveznika i veću potražnju za mirovinama, zdravstvenom skrbi i uslugama skrbi za starije osobe.

Starije biračko tijelo otežava provođenje dugoročnih reformi. Stariji građani općenito imaju snažnije razloge štititi mirovine, zdravstvenu skrb i štednju, dok troškovi reformi mogu nerazmjerno pasti na mlađe radnike. Stariji japanski birači jednostavno „ne mare“ za budućnost jer je neće dočekati, a nadglasaju mlade osobe.

Japanski izborni sustav nagrađuje trenutačnu zaštitu postojećih prava i povlastica, dok se koristi od reformi skrbi za djecu, tržišta rada, stanovanja i useljavanja mogu pojaviti tek nakon mnogo godina. Budućnost je važna, naravno, ali izbori su sljedeće nedjelje (kao i kod nas).

Useljavanje pokazuje istu napetost. Japan u cjelini je dosta rasistički nastrojen. Japan je povijesno imao restriktivna pravila useljavanja i stjecanja državljanstva, a otpor prema velikom broju stalnih useljenika i dalje postoji. Država je proširila mogućnosti dolaska stranih radnika, ali mnogi ih programi i dalje tretiraju kao privremenu radnu snagu, a ne kao buduće građane, jedan od razloga zašto Japan ima nisku stopu kriminala, dok istovremeno svi znamo za Yakuze je taj što se kriminal ne prijavljuje, ali svejedno žene imaju vlastite vagone u vlakovima, i ne pitajte zašto je jako teško isključiti zvuk slikanja kamere na mobitelu.

Japanska sklonost tome opresivnom ponašanju prema stranim radnicima je gurnula prema automatizaciji i robotici koja sada ima praktičnu demografsku svrhu. Ako nema dovoljno radnika, strojevi mogu obavljati ponavljajuće industrijske zadatke, premještati robu i pomagati osoblju koje skrbi o starijim osobama. Automatizacija je povećala produktivnost, ali roboti ne plaćaju porez na dohodak, ne osnivaju obitelji, ne kupuju kuće i ne održavaju lokalne škole. Robot za njegu može pomoći podignuti pacijenta, ali ne može zamijeniti cijelu radnu snagu, osim ako ne počne plaćati i doprinose za socijalno osiguranje.

Država se zato zadužuje u vlastitoj valuti, domaće institucije drže znatan dio njezina duga, a Japanska središnja banka i dalje je važan kupac. Međutim, viši prinosi s vremenom povećavaju troškove servisiranja duga i smanjuju prostor koji vlada ima za financiranje mirovina, zdravstva, obrane i odgovora na buduće gospodarske krize. Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj sada navodi rastuće kamatne troškove i rashode povezane sa starenjem stanovništva kao ozbiljne pritiske na javne financije.

Japanske vlasti također su izravno intervenirale na deviznim tržištima, prodajući strane valute i kupujući jene. U srpnju 2026. Japan i Sjedinjene Američke Države koordinirali su mjere potpore jenu nakon što je pao na približno 164 jena za američki dolar. Takva intervencija može zaustaviti neuredno tržišno kretanje, ali ne može trajno poništiti razliku u kamatnim stopama. To je financijski ekvivalent držanju kišobrana iznad jednog dijela krova koji prokišnjava. Svakako korisno, ali nije popravak krova.

Američko sudjelovanje nije bilo isključivo čin prijateljstva. Japan je i dalje najveći strani vlasnik američkih državnih obveznica. Kada bi Japan morao prodavati velike količine tih obveznica kako bi pribavio dolare za intervenciju, njihove bi cijene mogle pasti, a američki prinosi porasti. Mehanizam američkih Federalnih rezervi omogućuje stranim središnjim bankama da dobiju dolare koristeći američke državne obveznice kao zalog, čime se smanjuje potreba za njihovom izravnom prodajom. Washington je pomagao Japanu, ali u tradicionalnom međunarodnom financijskom smislu: pomažete nekome ugasiti požar pokraj vlastitog spremnika benzina.

Japanski sada im neprimamljive mogućnosti:

• Dodatno povećati kamatne stope: podržati jen i ograničiti inflaciju, ali povećati troškove zaduživanja i servisiranja državnog duga.
• Zadržati razmjerno niske kamatne stope: zaštititi dužnike i gospodarski rast, ali riskirati daljnji pritisak na jen i cijene uvezene robe.
• Reformirati mirovinski sustav i javnu potrošnju: popraviti dugoročno stanje javnih financija, uz istodobno nezadovoljstvo birača koji najredovitije izlaze na izbore.
• Prihvatiti više stalnih useljenika: ublažiti nedostatak radne snage, ali provesti teške promjene u pravilima zapošljavanja, boravka i uključivanja useljenika u društvo.
• Povećati produktivnost i plaće: najbolje rješenje u teoriji, ali ne nešto što središnja banka može narediti do utorka.
• Nastaviti intervencije na deviznom tržištu: korisno tijekom tržišnih poremećaja, ali privremeno ako se ne promijene i temeljni gospodarski poticaji.
• Uvesti još robota: korisno, impresivno i politički tiše od useljavanja, ali ipak nije potpuna demografska politika.

Japan se, dakle, približava gospodarskoj apokalipsi. I dalje je bogata i produktivna zemlja sa snažnim institucijama, velikim industrijskim tvrtkama, znatnom imovinom u inozemstvu i niskom nezaposlenošću. Problem je manje dramatičan, a više neugodan: Japan mora postupno refinancirati golem javni dug, upravljati višim cijenama, financirati sve starije stanovništvo, pronaći radnike i povećati produktivnost, po mogućnosti bez zastrašivanja tržišta obveznica ili traženja od prevelikog broja birača da odmah nešto žrtvuju.

A prijateljstvo s Amerikom je sada na pladnju, jer Jen pada, a amerikanci ga ne mogu spašavati više, jer kada Dollar postaje problematičan, Sushi više nije na jelovniku, nego dobri stari Hambić.

Moram li otvarati novi žiro račun za paušalni obrt?
Pozdrav, planiram otvoriti paušalni obrt uz stalni posao.
Trenutno već imam svoj privatni žiro račun koji sam otvorio dok sam bio student i na njega sam prije primao studentske plaće. Sada na tom računu praktički nemam ništa ne primam uplate nikakve i ne koristim ga.
Mogu li taj postojeći žiro račun koristiti za primitke od paušalnog obrta ili moram otvoriti potpuno novi račun vjerovatno za poslovne korisnike?

Pozdrav! Ulažem preko revoulta pa me zanima koliko je sigurno imati 20+k€? Koliko imate i kakva su vam iskustva

Pozdrav. Imam 21 godinu i radim vec malo vise od godinu dana

Plaća bez dodataka mi je cca 1200€. I imam problem da trošim novac na gluposti i nepotrebne stvari. Živim samo i potrošim na hranu i račune 350 eura mjesečno i 2 tanka auta cca 160/170 . Stavim 250 na stranu , a ostatak plaće potrošim na pizdarije i gluposti .Kako da smanjim te nepotrebne stvari? Imam ušparano u tih godinu dana 1800 eura jer se stalno ta ušteđevina vrti jer potrošim na gluposti pa moram uzeti iz te ušteđevine.

Bok ekipa,
Zanima me ulaganje u dionice na kraći rok (par mjeseci do maksimalno godinu-dvije), ali želio bih izbjeći opciju da mi novac ostane zarobljen ako mi hitno zatreba.
Nije mi u potpunosti jasno kako ljudi točno ostvaruju zaradu u tako kratkom razdoblju i koliko je to uopće isplativo za nekog tko tek počinje.
Zanimaju me vaša iskustva s sljedećim pitanjima:
1. Strategija zarade: Oslanjate li se na kratkoročni rast cijene (swing trading / hvatanje trendova), kvartalne dividende ili kombinaciju?
2. Realna isplativost i porez: S obzirom na to da se na dobit ostvarenu unutar 2 godine u RH plaća 12% poreza, koliko na kraju uopće ostane zarade kad se uračunaju porez i brokerske naknade?
3. Upravljanje rizikom: Što napraviti ako tržište ode u minus baš u trenutku kad trebam povući novac? Koristite li stop-loss naloge ili novac radije držite u nečem sigurnijem (poput novčanih ETF-ova)?
4. Izvor informacija: Kako procjenjujete kada ući i izaći iz dionice na kratke staze — pratite li tehničku analizu (grafikone) ili samo objave vijesti i financijskih izvješća?
Svaki savjet ili primjer iz prakse bi mi puno pomogao. Hvala!

Trenutno kao netko tko je u najmu u jednom malom mjestu sa cca 8 tisuća stanovnika, trenutno sam u nedoumici da li da u ovom stanju kupim nekretninu (kuću) ili da se strpim a strpljenje već gubim. Pa evo u kratkim crtama..

M27, plaća se kreće između 1400-1470e s mogucnosti rasta. Imam usteđeno 10.000e Nikakvih dugova, poroka itd...

Za oko mi je upala jedna nekretnina koja se kreće između 55-60k e koja ima sve izvedeno ali naravno ima i za uložit što je normalno... Ono što mene zabrinjava je to što za kredit trebaš ucesce i sa ostalim davanjima prijenosa itd.. bukvalno cijela ustedevina mi pada na nulu i od tada krece borba od place do place sa nula eura da se kuca renovira a to ne želim nikako... Šta da radim ?

Pozdrav svima, pitanje je iskljucivo vezano za ljude koji se bave ovim poslom iskljucivo u svom vozilu ili imaju vise svojih vozila? Sta vam predstavlja najveci problem, svi znamo da se ovaj posao placa izuzetno dobro, tako da to nije pitanje, planiram da udjem u ovu bransu, e sad, moje pitanje je ako je start oko 30.000e za mašine, da li se vise isplati uzeti tegljač, solo kamion ili dva kombija, cerada ili hladnjača, da li je bolje krenuti od cerade ili hladnjače, ima li posla za početnike sa hladnjacom, kakva su vaša iskustva znamo da je leba krvav ali vredan, i to sto je tesko nije razlog da se odustaje nego naprotiv, Sta bi ste rekli sebi kada ste tek ulazili u posao iz ove tacke gledišta? Svaki dobronameran savet je dobrodosaooo :)))

Pozdrav,

ovih dana cu otvoriti pausalni obrt (pored svog stalnog posla), te znam da ne moram placat mirovinsko i zdravstveno.

Naime, imam par pitanja koja me muce sto se tice samog racuna na koji planiram primat novce od online nacina rada.

Naime, na godisnjoj razini cu primit online oko 6-7k eura, do sad sam to primao na svoj tekuci i klijentima rekao da pisu neke genericne opise nevezane za nas posao u opis uplata. Uplate su bile u rangu 50-200€. Kako planiram otvorit obrt i primat novce na svoj ziro racun (ovdje sam naucio da ne treba poslovni ziro, jer je skup i nepotreban, a porezna i banke ne gledaju bas na to).

1) Hocu li imat problema ako sam od tih istih klijenata sad odjednom poceo primat novce na drugi racun (ziro, namijenjen za obrt)? Bi li mi to porezna mogla gledat kad cu iduce godine ispunjavat onaj obrazac za porez i bi li mi to moglo radit probleme?

2) Dal da otvorim ipak zaseban poslovni obrtnicki racun mozda u drugoj banci (ili u svojoj ako je vec svejedno) da se ogradim od buducnosti, jer cu se ovime sigurno baviti barem 5-10 godina, i zarada ce se vjerojatno povecati i na 10-20k s vremenom godisnje.

3) Bi li se uopce ikad i trebao brinut oko tog sto sam kroz 1-1.5god dana primio oko 5-6k eura kroz te manje uplate, da mi netko za 7-8g ne krene kopat po necem iz proslosti i cesljat sve zive racune od kojih sam primao novce?

4) Ako bi taj racun takoder koristio i kao stedni (jer ga trenutno koristim kao stedni), jel problem ako osim uplata od klijenata si ja jos dodatno prebacim neke novce na taj racun, ili cu samo morat to objasnit na kraju godine kad se ispunjava onaj obrazac za porez, da je to bilo od mene?

Ako itko ima ikakvih iskustava, savjeta ili jos nekih korisnih pitanja kojima bi se trebao pozabaviti, jako bi mi puno znacilo i puno hvala svakome.

Imam pitanje jer sam toliko istrazivao da mi je sve postalo bas cudno.
Ajmo reci da mi je placa uglavnom 1150 eura
Na bolovanju sam od otp. 24.5. placu za 5. mjesec sam dobio skoro kao inace, za 6 mjesec sam dobio 800 eura sto je realno jer bi se trebalo dobiti 70%. Ali, nakon toga sam presao granicu od 43 dana i placa za 7 mjesec isplacena od poslodavca mi je bila 450 eura.
Zbunjen sam i samo me zanima hocu li dobiti jos kakvu uplatu koliko sam shvatio od HZZO-a da mi se podmiri od 400 eura da sveukupno bude onda 70% prijasnje place.

Budite realni kako i sta napraviti da se obogatimo?

Ne pricam o milijunima ali ono da si mos kupit stan kucu imat dovoljno da ne razbijas glavu sta i kako.

Gledala sam Online poslove trejdanje i te seme ali u nista od toga nisam sigurna a voljela bih nastavit samo mi nije jasno odakle pocet i sta nastavit 😭

Ne razumijem se u ulaganja ali ne želim da mi novac samo sjedi na bankovnom računu pa sam dobila preporuku za aplikaciju Finax no zanima me iskustva sa strategijama. Malo me strah odmah krenut sa strategijom na puno godina (već mi firma plaća lll. stup) pa sam mislila krenut sa strategijom Financijska rezerva u trajanju od 5 godina te me zanima ima li netko iskustva/savjeta vezano uz nju? Citala sam da ima dosta velike naknadne ali ponavljam ne razumijem se u ulaganja pa bi mi bilo idealno da mi bude automatizirano da se ne brinem previše no najviše vidim da ljudi stavljaju na PEPP pa me zanima jel se isplati uopće na samo 5 godina?

Bok svima,
pokrećem mali nezavisni fotografski zine/časopis i pokušavam shvatiti kako najjednostavnije organizirati prodaju u Hrvatskoj, a da je sve legalno i da naknade za webshop/plaćanje ne pojedu dobar dio cijene.

Projekt je stvarno malen i zasad ga financiram sama. Plan je tiskati otprilike 45–50 primjeraka po izdanju, od čega bi oko 30 primjeraka išlo u prodaju, a ostatak autorima, promociji, kafićima/shopovima itd. Izdanje bi izlazilo nekoliko puta godišnje, ovisno o interesu.

Prodaja bi bila online, preko vrlo jednostavne stranice. Ne treba mi pravi veliki webshop, dovoljan mi je praktički gumb “Buy”, unos adrese i plaćanje.

Već imam paušalni obrt, ali primarno za svoj dizajnerski posao, pa pokušavam shvatiti:

- mogu li prodaju zinea voditi preko postojećeg paušalnog obrta i trebam li dodavati neku djelatnost?
- treba li zine negdje registrirati kao publikaciju / trebam li ISBN, ISSN ili nešto slično?
-kako funkcioniraju računi i fiskalizacija kod online prodaje fizičkim osobama?
-što ako kupac dolazi iz druge države EU ili van EU?
-postoji li nešto posebno na što trebam paziti kod prodaje i slanja tiskane publikacije?
-koji je najjednostavniji i najjeftiniji način naplate za ovako mali volumen prodaje? Stripe, Revolut, PayPal, uplata na račun ili nešto drugo?
-moram li imati klasičan webshop sa svim uvjetima poslovanja, povratima, GDPR-om itd. ili postoji jednostavnija varijanta za ovako mali projekt?
-ima li netko iskustva s vođenjem sličnog zinea, malog izdavaštva ili prodajom vlastitih publikacija u Hrvatskoj?

Ne očekujem neku ozbiljnu zaradu, cilj mi je prvenstveno pokriti tisak, pakiranje, shipping i ostale troškove.

Ako je netko prošao kroz nešto slično, jako bi mi značilo čuti kako ste to konkretno postavili i koji su stvarni troškovi/naknade.

Hvala!

Pozdrav, mozete li mi reci u kojoj je banci najisplativije imati racun za obrt? Pokusala sam traziti na internetu, ali nisam dobila puno informacija o cijenama odrzavanja racuna za svaku banku. Pa ako ste nedavno bili u slicnoj situaciji da podijelite svoje iskustvo puno bi mi znacilo.

Takoder, koja je po vama najbolja aplikacija za fiskalizaciju racuna? Radi se o obrtu koji izdaje racune fizickim osobama (obrt za instrukcije). Pogledala sam na internetu koje se sve nude, ali vise mi znaci preporuka.

Treba li nesto podnositi? Za sad ih samo drzim u portfelju.

Da bismo vidjeli najveću financijsku piramidu ikad, moramo se maknuti od naziva iza kojeg se skripta navedena u naslovu skriva: Bitcoin. Sam taj naziv je zavaravajući, jednako kao i sve što je rečeno i napisano nakon njezine pojave. Moramo se usredotočiti samo na ono što stvarno postoji i što se stvarno događa, a ne na ekonomski jezik, nazive, definicije i priče.

Dakle, tamo negdje 2008. godine čovjek koji se predstavljao kao Satoshi Nakamoto napisao je skriptu koja prema njegovim pravilima računa, rezultat sprema u digitalnu datoteku te ga prikazuje ljudima koji su je pokrenuli. Od njezine pojave pa do danas skripta radi isto: računa na temelju inputa koje je zamislio autor.

Onda se 12. listopada 2009. dogodio prvi dokumentirani slučaj davanja dolara u vezi s tim. Martti Malmi dao je osobi koja se koristila pseudonimom NewLibertyStandard 5,02 dolara preko PayPala. Skripta je pritom računala i prikazala da je broj kod NewLibertyStandarda za 5.050 veći, a kod Malmija za 5.050 manji.

Taj broj nije značio da je Nakamoto prethodno stvorio 5.050 jedinica nekog ekonomskog resursa, kao što to primjerice radi banka kada odobrava kredit upisom depozita. Banka time sve kasnije primatelje depozita, ili novčanica kao njegovih derivata, dovodi u položaj da bankovni dužnici moraju za njih raditi, dati im neki proizvod ili drugu korist kako bi vratili dug. Banka mehanizmom prisilne otplate aktivno dovodi imatelje depozita u položaj koristi, a ta pozicija je ekonomski resurs koji oni van bankovnog sustava nemaju.

Kad je skripta pokazala 5.050 Malmiju, on nije bio u takvom položaju koristi, nikakav ekonomski resurs nije stavljen pod njegovu kontrolu. Davanjem dolara pak se odrekao stvarnog resursa kojeg banke stvaraju preko svojih dužnika. Zato je morao čekati novog korisnika da mu preda stvarni resurs. I to je prvi korak nastanka financijske piramide.

Zašto to nije prva transakcija ili trgovinska razmjena, nego prvi korak financijske piramide?

U klasičnoj trgovini obje strane razmjenjuju neki oblik ekonomskog resursa.

Ovdje je Malmi dao dolare kao jedan oblik ekonomskog resursa, no nije dobio drugi. Skripta je samo nešto računala. Računanje nije stvorilo ništa što bi Malmija stavilo u položaj koristi. Zato je Malmi morao čekati nekoga tko će mu dati novac, robu, uslugu ili neki drugi resurs koji će ga staviti u položaj koristi.

U tome leži ključna razlika. U trgovinskoj razmjeni ugovorna strana daje neki ekonomski resurs koji je predmet posla. A ovdje čovjek koji je dao stvarni resurs mora čekati drugog čovjeka koji će mu dati takav resurs. Kada se taj drugi pojavi, prvi dobiva svoj resurs, ali se drugi automatski nalazi u istom položaju: i njemu je potreban netko novi.

Tako nastaje lanac u kojem prvi čeka drugoga, drugi trećega, a treći četvrtoga. Kako svaki sudionik nastoji privući više novih ljudi, lanac prerasta u višekatnu strukturu. Oni koji su ušli ranije nalaze se na vrhu, a njihov povrat ovisi isključivo o onima koji dolaze nakon njih.

Jednako tako, u tu se strukturu od samog početka ulaže resurs u obliku električne energije. Sudionici troše struju i hardver kako bi skripta računala, no taj ulog ne mijenja prirodu procesa. Skripta i dalje radi samo jedno: računa i prikazuje rezultate. Potrošeni kilovati struje ostaju izvanjski ulog u strukturu koji ne stvara nikakav ekonomski resurs unutar samog rezultata računanja. Čovjek koji je platio račun za struju i dalje mora čekati novog čovjeka koji će mu taj utrošeni novac kompenzirati.

Kako je broj sudionika rastao, pojavile su se i organizacije, pogrešno nazivane burzama budući da nije bilo trgovinske razmjene, koje su olakšale ulazak i izlazak iz strukture. No njihova pojava nije promijenila osnovni mehanizam; samo je ubrzala njegovo širenje i omogućila posrednicima da uzimaju svoj dio kolača od kretanja uloga kroz strukturu.

Od prvog dokumentiranog slučaja pa nadalje mehanizam je ostao isti: čovjek daje stvarni resurs, skripta računa i pomaže mu broj, a da bi taj čovjek ponovno došao do takvog resursa, mora se pojaviti drugi čovjek. Taj drugi zatim dolazi u isti položaj i treba trećega.

Kada se takav obrazac ponavlja kroz velik broj ljudi, dobiva se struktura koja se naziva financijska piramida.

Budući da svaki ulazak i izlazak iz strukture pokreće skriptu, rasla je i veličina digitalne datoteke koja bilježi rezultate njezina računanja. Tako taj rast datoteke izravno odražava širenje same piramidalne strukture.

Razlog zašto mnogi ne shvaćaju što se zapravo događa, jest taj što je skripta skrivena iza zida ekonomskih, pravnih i informatičkih pojmova te priča koje je autor iznio u whitepaperu, a koje korisnici i dalje prenose. No dovoljno je pratiti rad skripte i putanju uloga i nema nikakve dvojbe da svjedočimo najvećoj financijskoj piramidi u povijesti.

Bok svima,

zainteresirala sam se za stan koji je dio projekta odnosno nije još izgrađen.
Radovi su počeli, ispred gradilišta je tabla s datumom građevinske dozvole.

Zanimaju me vaša iskustva i savjeti kod ovakvih vrsta kupnje? Kako se osigurati? Kako biti siguran da će se stan izgraditi i izgledati točno kao na renderu?
Vrijedi li ulagati u takav rizik?

Pozdrav. Sta mislite o ulaganju u Rumnske HO. Solidan je prinos. Sta mislite o tom riziku ???

Pozdrav,

zbog pokušaja prijevare na jednoj web stranici, banka mi je trajno blokirala karticu i sad je u izradi nova. Budući da putujem 7.9., a i da do tad trebam od nečeg živjet, a da mi ova neće biti gotova, molim vas provjerenu informaciju - u kojoj banci mogu otvorit račun (tekući, žiro, nebitno) i da mi fizička kartica bude gotova ovaj sad tjedan. Hvala svima