Pozdrav, MNE Redditori.
Pišem ovo jer sam u posljednje vrijeme shvatio da nekoliko ljudi iz mog neposrednog okruženja ima opstruktivnu apneju u snu (OSA), uključujući ljude mojih godina, a mislim da je ovo nešto o čemu ljudi, a posebno mi mladi, rijetko razmišljamo.
Post je malo duži, pa evo šta ću pokriti:
1. Kako sam godinama tražio šta mi je
2. Apneja u snu nije samo problem starijih i gojaznih
3. Kako uopšte posumnjati na apneju
4. Kako mi je kućni test promašio apneju i dijagnoza
5. Kako se testirati u Crnoj Gori i Van nje
6. Rješenje i šta se promijenilo
1. Kako sam godinama tražio šta mi je
Još od srednje škole, primjećivao sam da mi se pamćenje pogoršava i da mi se raspoloženje dosta mijenja. Nakon COVID-a, a posebno tokom posljednje 3–4 godine, postalo je značajno gore.
Pokušavao sam na sve načine da shvatim šta mi se dešava. Pio sam antidepresive, provjeravao hormone, radio krvne slike i snimao mozak — ali nijedan nalaz nije davao odgovor zašto se iz dana u dan osjećam sve gore.
Na kraju se ispostavilo da je u pitanju opstruktivna apneja u snu (OSA), koja se kod mene manifestovala kroz:
- izuzetno loše pamćenje i brain fog
- probleme sa koncentracijom i kognitivnu usporenost
- hronični umor (uprkos 7–8 sati sna)
- depresiju
- potpuni nedostatak motivacije
Naravno, ne kažem da ako imate depresiju, imate apneju u snu. Sve ovo može imati bezbroj drugih uzroka.
Kažem samo da, ako već dugo pokušavate da shvatite zašto se osjećate kao govno, a ništa ne uspijeva da objasni, možda vrijedi istražiti i kako zapravo spavate.
2. Apneja u snu nije samo problem starijih i gojaznih
Ovo je vjerovatno glavni razlog zbog kojeg pišem ovaj post.
Imam 27 godina. Treniram. Nijesam gojazan.
Imam i dva prijatelja približno mojih godina koji takođe imaju apneju u snu. Obojica su veoma mišićavi, treniraju i vode računa o sebi.
Dakle, trojica smo, svi imamo oko 27 godina i nijedan od nas ne odgovara stereotipnoj slici starijeg, izrazito gojaznog čovjeka sa apnejom u snu.
Moja dva prijatelja jesu hrkala, kod njih je postojao taj klasični znak da možda nešto nije u redu sa disanjem tokom sna.
Kod mene nije bilo ni toga.
Meni niko nikada nije rekao da hrčem, a kamoli da prestajem da dišem dok spavam. Zbog toga mi je apneja još manje padala na pamet.
Ali postojao je jedan znak koji nisam godinama smatrao važnim .
Nikada nijesam mogao da zaspem na leđima.
Kada bih pokušao da zaspem na leđima, često bih se odjednom trgnuo i probudio. Nekada bih čak imao osjećaj kao da u tom trenutku nijesam mogao normalno da udahnem.
Kasnije je testiranje pomoglo da objasni i zašto kod mene nije postojao klasični obrazac potpunog prestanka disanja.
Kod mene nije nužno dolazilo do potpunog zatvaranja disajnog puta. Veliki dio problema bile su hipopneje — djelimična smanjenja protoka vazduha. U suštini, grlo bi mi se tokom sna suzilo i ograničilo disanje, bez potpunog prekida disanja.
A ne morate svjesno da se probudite hvatajući vazduh da bi vam to narušavalo san.
Mozak zbog problema sa disanjem može na kratko izaći iz dubljih faza sna, a da se vi toga sljedećeg jutra uopšte ne sjećate. Ako se to ponavlja tokom cijele noći, možete „spavati“ 7–8 sati, a da su kvalitet i kontinuitet tog sna konstantno narušeni.
3. Kako uopšte posumnjati na apneju
Apneja se ne manifestuje isto kod svih. Neko glasno hrče i budi se uz gušenje, dok neko drugi samo godinama ima osjećaj da se nikada ne naspava, iako spava dovoljno dugo.
Neki od češćih znakova i simptoma su:
- glasno i učestalo hrkanje
- da vam neko primijeti pauze u disanju tokom sna
- buđenje uz gušenje ili hvatanje vazduha
- jutarnje glavobolje
- suva usta nakon buđenja
- često buđenje tokom noći
- izražena dnevna pospanost i umor uprkos dovoljnom broju sati sna
- problemi sa koncentracijom, pamćenjem i brain fog
- promjene raspoloženja
- osjećaj da se nikada ne budite stvarno odmorni
- buđenje sa osjećajem lupanja srca ili ubrzanog disanja
Kod nekih ljudi prvi znak nije ni hrkanje ni gušenje, već jednostavno to što tokom dana funkcionišu kao da su stalno neispavani. Ako se godinama budite neodmorni, imate izražen brain fog, probleme sa pamćenjem, koncentracijom ili motivacijom, ili vam se dešava da ste pospani tokom vožnje, na poslu ili tokom učenja, a za sve to nemate jasno objašnjenje — vrijedi provjeriti i mogućnost opstruktivne apneje u snu.
Ne morate čekati da vam neko kaže da prestajete da dišete tokom noći. Ako prepoznajete više ovih simptoma, razgovarajte sa doktorom da dobijete uput za Brezovik
4. Kako mi je kućni test promašio apneju i dijagnoza
Ovo je druga stvar koju smatram veoma važnom.
Kada sam konačno počeo da sumnjam na san, uradio sam kućni test na apneju.
Jedan prijatelj uradio je isti tip testa i njime mu je uspješno dijagnostikovana apneja.
Meni je test praktično rekao da nemam apneju.
Zapravo sam ga radio dva puta.
Prvi put su rezultati izgledali uglavnom normalno, iako su vrijednosti kiseonika bile zabrinjavajuće. Nijesmo mogli da utvrdimo da li su ti padovi kiseonika bili stvarni ili je u pitanju bio artefakt, odnosno greška senzora.
Zato sam test uradio ponovo.
Nažalost, tokom drugog testa nisam uspio da spavam, tako da ni on nije dao odgovor. A do tada je već prošlo više od pola godine od prvog testa.
Ali simptomi nisu nestajali.
Nastavio sam da govorim doktorici:
Imam sve ove probleme koji se poklapaju sa apnejom u snu. Nešto nije u redu.
Tu sam naučio još jednu stvar koju mislim da je veoma bitno pomenuti.
Iz mog iskustva, Očekujte da doktori, pa čak i ORL specijalista, nemaju dovoljno znanja o poremećajima disanja tokom spavanja.
U Brezoviku postoji samo jedna doktorica (Gudelj) koja se konkretno bavi snom i ovim testiranjima.
Meni se, recimo, desilo da sam rezultate noćnog mjerenja kiseonika pokazao kod par ORL ljekara u CG. Imao sam zabrinjavajuće padove saturacije, a od njih sam dobio odgovor tipa:
„To je normalno.“
Kad sam kasnije to rekao doktoru specijalisti u Srbiji, čovjek se bukvalno prekrstio.
Jer da sam stao nakon prvog kućnog testa i mišljenja da je sve u redu, vjerovatno bih i danas mislio da nemam apneju i bio bez volje da živim.
Na kraju sam, nakon insistiranja, dobio uput za punu polisomnografiju u Novom Sadu.
I tamo se konačno ispostavilo:
Imao sam opstruktivnu apneju u snu.
Dakle:
Kućni test → praktično negativan.
Puna polisomnografija → opstruktivna apneja.
I nije nužno bila ni blaga.
Rezultati su se značajno razlikovali u zavisnosti od toga u kojoj fazi sna sam bio i u kojem položaju sam spavao — od blage u nekim djelovima noći do teške u drugim.
Čak su i doktori bili iznenađeni jer fizički nijesam izgledao kao stereotipni pacijent sa opstruktivnom apnejom.
5. Kako se testirati u Crnoj Gori
Ako vam bilo šta od ovoga zvuči poznato, u suštini imate dvije opcije.
Opcija 1: Kućni test
Koliko znam, postoje dva mjesta u Crnoj Gori gdje možete uraditi kućno testiranje.
Jedno je SB Brezovik u Nikšiću, preko izabranog ljekara ( mada i to je opciono ). Na termin se uglavnom čeka oko 2–3 mjeseca.
Ako bude zainteresovanih, mogu napraviti poseban post u kojem ću objasniti tačno kako sam prošao kroz cijeli proces, jer vam informacija o tome gdje treba da odete i kome da se obratite može uštedjeti dosta vremena.
Druga opcija je IMC ambulanta u Podgorici, gdje test košta oko 100 €.
Kućni testovi jesu korisni — kao što sam rekao, mom prijatelju je upravo tako otkrivena apneja — ali, nekom kao meni je bio negativan, upravo jer su ograničeniji od pune polisomnografije.
Negativan kućni test ne mora da znači da je priča završena.
Moj slučaj je prilično dobar primjer toga.
Opcija 2: Puna polisomnografija (PSG)
Ovo je kompletno noćno ispitivanje u laboratoriji za spavanje.
Za razliku od kućnog testa, pored disanja, kiseonika i drugih parametara, prati se i moždana aktivnost i faze sna, tako da doktori mogu mnogo preciznije da vide šta se zapravo dešava dok spavate.
Problem je što trenutno u Crnoj Gori ne postoji ustanova u kojoj možete uraditi punu laboratorijsku polisomnografiju.
Ja trenutno pokušavam da obezbijedim finansiranje kako bi se potrebna oprema donirala Brezoviku, ali to je druga priča.
Za sada vas preko Fonda mogu poslati u Novi Sad, koji i pokriva troškove.
Prvo morate proći kroz Brezovik i dobiti odgovarajući uput, a zatim dobiti termin u Novom Sadu.
Ja sam uspio da dobijem termin relativno brzo jer sam imao određenu pomoć oko procesa. Međutim, koliko mi je rečeno, uobičajeno čekanje može biti oko 6–12 mjeseci zbog ograničene dostupnosti pune laboratorijske polisomnografije.
6. Rješenje i šta se zapravo promijenilo?
CPAP koristim već otprilike pola godine, to je mašina koja se koristi za liječenje OSA.
Kada sam pronašao odgovarajući pritisak i sve konačno podesio kako treba, razlika je postala veoma primjetna.
Raspoloženje mi je značajno stabilnije.
Pamćenje mi se značajno poboljšalo.
Koncentracija mi je bolja.
Vratili su mi se motivacija i volja da nešto radim, a mnogi drugi simptomi koje sam godinama pokušavao da objasnim takođe su se značajno poboljšali.
Nije bilo ono: „Stavio sam masku jednu noć i sljedećeg jutra se probudio kao potpuno novi čovjek.“
Poboljšanje je došlo postepeno.
Ali kada uporedim kako funkcionišem danas sa tim kako sam funkcionisao prije terapije, razlika je ogromna.
Zato, ako bih iz svega ovoga morao da izdvojim dvije stvari:
Nemojte odbaciti apneju samo zato što ste mladi, nijeste gojazni i niko vam nikada nije rekao da hrčete.
I ako imate ozbiljne simptome koji godinama ostaju neobjašnjeni, nemojte automatski zaključiti da je sve u redu samo zato što je jedan kućni test bio negativan.
Nemojte sami sebi postavljati dijagnozu na osnovu Reddit posta, naravno. Ali ako iskreno osjećate da nešto nije u redu, budite uporni i tražite nekoga ko se konkretno bavi medicinom spavanja.
Ja sam godinama provjeravao mozak, hormone, pio antidepresive i tražio objašnjenje na svim mogućim mjestima.
Na kraju se ispostavilo da se ogroman dio problema dešavao tokom onih 7–8 sati svake noći za koje sam mislio da normalno spavam.
